Korizmenu akciju prikupljanja hrane i higijenskih potrepština za potrebe zajednice Cenacolo u Aljmašu, koja je ostvarena na razini cijele Škole, pokrenuli su učenici 3.a razreda Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti u Osijeku, zajedno s razrednicom s. Marijom Stelom Filipović. Moto akcije sažet je u riječima: „Sudjeluj rado, sudjeluj velikodušno, sudjeluj smjelo.“ Upravo na takav način provedena je i ova korizmena akcija, a uz pomoć roditelja vozača u petak, 31. ožujka 2023. godine, sve prikupljeno našlo je svoje mjestu u aljmaškom Cenacolu.
Učenike, roditelje vozače, među njima i vozačicu baku, kao i razrednicu, dočekala su radosna lica domaćina, iz kojih je zračila zahvalnost. Nakon predaje akcijom prikupljenih darova i nakon smještaja u dvorani, prikazan je kratki film o sestri Elviri Petrozzi, koja je 1983. godine osnovala zajednicu, a u filmu je sama progovorila o rastu i širenju Zajednice. Slijedila su svjedočanstva dvadesetdvogodišnjeg Davida i tridesetdvogodišnjeg Mateja.
DAVID (22)
„Sve je krenulo u osnovnoj školi. U početku je to bila pornografija koja mi je s vremenom postala nešto sasvim bezazleno i rutinsko. Zajedno sam s tadašnjim društvom smatrao kako je to nešto sasvim normalno. Prije srednje škole počeo sam pušiti cigarete, opijati se vikendima, a početkom srednje škole već sam uzimao marihuanu i droge. Iako sam odrastao u katoličkoj obitelji, s tri sestre i bratom, konstantne svađe samo su me udaljile od njih. Po završetku prvog razreda srednje škole, ispisao sam se i počeo raditi po kafićima. Zarađeni novac uložio sam u svoju propast. Kada sam se približio dnu, zajedno s obitelji odlučio sam nešto poduzeti. Bilo je ili ulica ili zajednica. Odluka za odlazak u Cenacolo je pala nakon pročitanog Jeremijina teksta iz Biblije. Početak, kao i svaki, bio je težak. Prvih mjesec i pol dana bila su najveća patnja u mom životu. U početku sam imao „Anđela čuvara“, člana zajednice koji je već dulje u njoj te je pazio na mene. Riječima neopisivo. Konstantan fokus na sebi, svojim postupcima, fizički i psihički napori, susretanje s Bogom, suočavanje s problemima. Nakon već godinu dana vidi se razlika koja je omogućila oslobođenje mog duha i, naravno, pomoć mojim roditeljima.
Zajednica me naučila puno stvari, najviše prijateljstvu: ljubi bližnjega, daruj sebe, pati s drugima, trudi se za druge, budi ponizan, pitaj za pomoć.
Toliko toga se već promijenilo, a tek sam na početku svoga puta i vjerujem da je Bog pripremio velike stvari za mene.“
MATEJ (32)
„Život sam počeo u obitelji koja je bila u rasulu. Otac i majka drogirali su se. Jedina osoba, koja me pokušavala koliko toliko izvući iz toga, bila je moja baka koja me upoznala s nekim osnovama vjere. Zbog tih okolnosti jako sam se zatvorio u sebe. Najljepše mi je bilo u vlastitom svijetu, bez nekakve veće interakcije s vanjskim svijetom. Upravo zbog toga, već s trinaest godina, droga je ušla u moj život. Roditelji su mi govorili da to nije dobro, ali imao sam je u kući nadohvat ruke.
Imao sam idealizirane vizije svoje budućnosti, dobar posao, plaću, obitelj… Mislio sam da ću tako riješiti sve svoje probleme. Međutim, nakon dvije godine studiranja, odustao sam. Moji su se snovi rasipali, padao sam u depresiju. Jedina osoba, koja je tada bila uz mene, bila je moja baka. Kasnijim životom imao sam dojam da se cijelo vrijeme vrtim u krug: radio bih neki posao, zarađeni novac potrošio bih na drogu kada bih htio, izolirao sam se od svijeta po nekoliko dana u svojoj sobi, ne bih dolazio na posao kada nisam imao volje itd. Shvatio sam da želim nešto novo zbog konstantnog osjećaja ispraznosti.
Zajednici sam se pridružio prije dvije i pol godine. Moji su problemi više bili vezani za komunikaciju s drugima, otvorenost prema istima te općenito pozitivan stav prema sebi i okolini.
Jedno vrijeme u našoj je zajednici bio Poljak kojega isprva nisam volio. Konstanto je bio uz mene, nije me puštao na miru. Kada bih se pokušao izdvojiti, pročitati nešto, biti sam, uvijek je dolazio i „provocirao me“. S vremenom sam shvatio da mi je bio od velike pomoći, zajedno sa zajednicom koja mi je darovala prijatelje, razvitak kulinarskih sposobnosti i strpljenja u radu s drugima. Danas sam i ja „Anđeo čuvar“ te sam sretan što mi je dana odgovornost, briga i pomoć drugima u izgrađivanju boljega života.“
Bili smo dirnuti njihovom iskrenošću, poniznošću, vjerom u Krista i snagom odluke za promjenom života. Postavljali smo im i mnoga pitanja, mnoga su ostala i za drugu prigodu. Nakon okrjepe, uz čaj i grickalice koje su nam s toplinom i ljubavlju članovi Zajednice pripremili, Matej i David pokazali su nam vrt, u kojem uzgajaju razno povrće. Upravo su toga dana posadili krumpir. Posjetili smo i domaće životinje o kojima se brinu, a usput smo nailazili na članove zajednice posvećene poslu: kopanju u vrtu, piljenju drva, uređivanju okoliša… Bili su posve predani poslovima koji su, uz snažnu pomoć molitve, vraćali njihove živote na pravi put.
Prije odlaska Razrednica im je zahvalila na svemu što su nam u tako kratkom vremenu podarili, preporučila je nas u njihove molitve i obećala im je da ćemo ih i mi molitvom pratiti, do nekog novog susreta.
Veronika Rezo, 3.a; s. Marija Stela Filipović