U petak, 7.11.2014. prema Gunji se uputilo šest učenika naše škole uz pratnju vozača profesora Mislava Skelina i sestre Stelle. Poneki od nas su već i zaboravili što se tamo dogodilo i poneki misle da se sve riješilo. No, došavši u Gunju shvatili smo da njihova patnja i briga još nisu gotove. Kuće su i dalje prazne i oštećene, na njima se vide tragovi vode i posljedica poplave. Tek je pokoja kuća obnovljena. Sve ono što su nekad imali, uništeno je. Prvo smo išli u posjet obitelji Zečević-Tadić, s nama je bila članica te obitelji, učenica naše škole. Oni su većinom uspjeli obnoviti svoju kuću, i nakon dugo vremena, u petak su se svi našli na okupu. Bilo je vrlo lijepo vidjeti ih sve zajedno. Oni su nas odveli do svetišta Šumanovci gdje smo se okupili i zajedno pomolili. Nakon gostoljubivog dočeka obitelji Zečević-Tadić, krenuli smo prema centru Gunje kod obitelji Lučić za koju je naša škola skupljala novce. Uz našu pomoć i pomoć Crvenog križa obitelj Lučić uspjela je nabaviti najpotrebnije za život. Obitelj ima troje djece od kojih je dvoje školaraca. Gostoljubivo su nas primili te smo kroz razgovor s njima saznali nešto više o svim događanjima u Gunji za vrijeme poplave. Kada je rijeka Sava počela rasti i kada se pojavila prava opasnost od poplave, ljudi su se usred noći budili i išli u Županju pomagati. Neki ljudi nisu uopće spavali već su pomagali i davali sve od sebe da spase Županju i okolna naselja. Vodostaj je Save brzo rastao te je preplavljena rijeka došla i do Gunje. Ljudi su spašavali jedni druge i bježali te ostavljali za sobom sve svoje uspomene i dragocjenosti, kuće, životinje. Tek smo nakon ovoga posjeta Gunji shvatili kako je tim ljudima. Oni još uvijek nisu uspjeli nadoknaditi štetu nastalu od poplave i još uvijek strahuju od novih. Odlazak u Gunju bilo nam je iskustvo koje nikada nećemo zaboraviti. Tek sada možemo razumjeti ljude kojima se ovo dogodilo, ali još uvijek ne znamo kako je njima uistinu teško. Nadamo se da im se to više nikada neće dogoditi, ni nama ni njima. Željeli bismo da svi uspiju obnoviti svoje kuće do zime, prvih zahlađenja i snijega. Možemo im samo obećati da ćemo se i dalje truditi pomagati im koliko možemo.

Alena Vekić i Ivana Jagodić, 1.b